__________/ Ljudska prava i samosatalan život u BiH

 

LJUDSKA PRAVA I SAMOSTALAN ŽIVOT U BiH

Ljudska prava i nezavisni život u Bosni i Hercegovini (BiH) –  saradnički projekat
                                                                 Aktivnosti u HO Partner

U toku 2013. godine sve aktivnosti smo izvodili sa ciljem da se maksimalno uključe mladi lideri koji su prolazili obuku za mlade lidere, te da u narednoj fazi stiču praktična znanja. Zato smo ih angažovali kao uvodničare i organizatore aktivnosti. Osoblje projekta im je pružalo podršku da realizuju ideje koje su zamisilili i da nakon aktivnosti analiziraju gdje su napravili greške, a gdje su bili uspješni tj. kako da izbjegnu greške prilikom rada. Teme radionica za mlade i žene sa invaliditetom smo kooridnirali sa temama koje smo imali na zajedničkim Forumima.

Radionica za jačanje kapaciteta organizacije

Učesnici radionica su radnici (osobe sa i bez invaliditeta) u HO „Partner“. Obuku smo organizovali po principu supervizije. Organizacija, osim zastupanja i realizacije projekata kojima podižemo svijest o pravima osoba sa invaliditetom, sprovodi podršku putem personalne asistencije, vršnjačke podrške i pravne pomoći. Osoblje se često susreće sa osobama sa invaliditetom koje imaju višestruke probleme. Posljedice kod osoblja su gubljenje samopouzdanja, nesigurnost i sagorjevanje. Stresne situacije sa kojima se često susreću (osobe sa invaliditetom koje su siromašne, zatvorene u porodici, nesocijalizovane, bez pomagala) nisu uvijek u mogućnosti da rješe, što na njih utiče frustrirajuće i kao posljedica je smanjenje praga tolerancije, nervoza i drugi simptomi koji posredno utiču na uspješnost timskog rada.

Zato smo se odlučili da jačanje kapaciteta u 2013. i 2014. godini organizujemo po principu supervizije u dva ciklusa po šest radionica. Supervizija je proces u kojem jedan stručnjak ima odgovornost da radi s drugim stručnjakom sa svrhom da se postignu određeni profesionalni, lični i organizacijski ciljevi superviziranog. Ti ciljevi uključuju osiguravanje kompetentnog i odgovornog neposrednog rada s korisnicima, kontinuirani profesionalni razvoj, te ličnu podršku superviziranom.

Kratokorčni ciljevi supervizije su da se poboljšaju sposobnosti radnika da uspješnije obavljaju posao, da se radniku obezbijedi radni kontekst koji će mu omogućiti uspješno obavljanje posla,  da se pomogne da se radnik dobro osjeća na poslu  i da se očuva mentalno zdravlje radnika u organizaciji.

Dugoročni cilj supervizije je da se klijentu uspješno pruže usluge. Rezultat supervizije je promjena u načinu razmišljanja i rada superviziranog koja za krajnji cilj ima bolji kvalitet podrške korisniku. Supervizant uz pomoć supervozora istražuje svoj sopstveni put kojim može adekvatnije doći do cilja koji je postavio.  Važan aspekt supervizije je djelotvorno i adekvatno suočavanje sa stresom.

Za radionice smo angažovali stručnjakinju u oblasti supervizije koja će držati prvih šest radionica. Sa radionicama smo započeli u novembru 2013. godine i tempo će biti jedna do dvije radionice mjesečno.

 

Radionice za žene sa invaliditetom

Prva radionica za žene sa invaliditetom, u 2013. godini  je održana  u Tesliću. Zaključili smo da je neophodno da se radionice održavaju povremeno i van Banjaluke i da na taj način svojim prisustvom utičemo na svjest javnosti u više gradova.

Tema radionice je bila „Demokratija i ljudska prava“. Cilj nam je bio da ponovimo ciljeve projekta i da se upoznamo bolje sa pojmovima demokratije i ljudskih prava. S obzirom na to što su to termini koji još uvjek nisu prihvaćeni i razumljivi u našoj zajednici smatramo da povremeno moramo razvijati diskusije na te teme da bi poboljšali razumjevanje članova pojmova demokratija i ljudska prava. Na prvoj radionici su nakon uvodne riječi diskutovale o aktivnostima koje su za žene sa invaliditetom presudne. Kako je u grupi bilo najviše žena koje trebaju servise podrške njihova diskusija se usmjerila na pitanja samostalnog života, personalnu asistenciju i pristupačan prevoz. Konstatovale su da su ova pitanja još uvijek formalizovana u našoj sredini i da javnost ne razumije da se radi o osnovnom ljudskom pravu na dostojanstven život i da se najčešće izbjegava organizovati usluge jer se one smatraju troškom za društvo. Druga tema koja ih interesuje je upravo ženski aktivizam jer uviđaju činjenicu da su lideri u pokretu muškarci i da je jako teško da dođe do promjena da i žene zastupaju potrebe osoba sa invaliditetom. Rezultat takvih odnosa je favorizovanje nekih tema koje nisu od važnosti za žene sa invaliditetom. Primjer: Favorizuje se Zakon o  organizacijama osoba sa invaliditetom dok sa druge strane se personalna asistencija čak isključuje iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida. Isključivanje personalne asistencije ima mnogo veći odjek na zapošljavanje žena sa invaliditetom nego sam Zakon o organizacijama OSI.

Druga radionica je organizovana nakon Foruma za žene sa invaliditetom, pa smo za temu odabrali informaciju sa Foruma i diskusiju o pitanjima koja su pokrenta na forumu. Jedan od zaključaka Foruma je bio da se ostale članice informišu o temama i zaključcima Foruma. Uvodnu rječ je održala Tanja Mandić Đokić, a radionicu je vodila Nada Jovanović aktivistkinja iz Doboja. U uvodnoj prezentaciji su predstavljene prezentacije i zaključci sa Foruma žena sa invaliditetom. U diskusiji nakon prezentacije učesnice su se složile sa zaključcima Foruma, posebnu pažnju posvećujući činjenici da druge ženske organizacije, žene sa invaliditetom doživljavaju kao korisnice, a ne ravnopravne ženama bez invaliditeta. U glavnim tokovima u kojima se žene bore za ravnopravnost nema adekvatnih zastupnica žena sa invaliditetom. Čak i u organizacijama osoba sa invaliditetom žene nemaju ravnopravan položaj sa muškarcima sa invaliditetom. Liderske pozicije u pokretu zauzimaju uglavnom muškarci sa invaliditetom, tako da se programi rada organizacija pitanjima žena bave uglavnom kroz obilježavanje 8. marta međunarodnog dana žena. Unutar organizacija ne postoje jasna pravila da žene trebaju biti dio upravnih odbora i drugih upravljačkih organa organizacija.

Dalje su nastavile kroz rad u grupi da diskutuju o pitanjima koja treba postaviti u razgovoru sa drugim organizacijama žena. S obzirom na to što je jedan od osnovni zaključaka Foruma povezivanje i pokretanje saradnje sa tzv. ženskim organizacijama koje djeluju u BiH i da su učesnice radionice  upoznate i sa upitnikom koji je pripremljen u ovu svrhu, smatrali smo da je korisno da kroz vježbu razmotrimo kako će funkcionisati  ostvarivanje saradnje čiji su inicijatori žene iz organizacija OSI, te da vidimo na kakve prepreke bismo mogli naići i šta sve trebamo pripremiti.

Radionice za mlade sa invaliditetom.

Većina mladih sa invaliditetom su članovi organizacije još od perioda kada su bili djeca i učestvovali su u ranijim aktivnostima. Prvu Radionicu za mlade sa invaliditetom smo održali početkom godine u Tesliću. Radionica je održana zajedno sa ženama sa invaliditetom. Uvodni dio je bio posvećen demokratiji i ljudskim pravima. Vodili smo se potrebom pojašnjavanja i prihvaćanja termina ljudska u prava u svakodnevnom životu. U našoj sredini još uvijek se termin ljudskih prava shvata više formalno nego suštinski pa je neophodno povremeno razvijati diskusije mladih sa invaliditetom na tu temu. U toku rada u grupi vidjelo se još uvijek nema dovoljno razumjevanja za pitanja ljudskih prava jer su diskusiju o temama radionica za mlade brzo prebacili na oblasti koje oni bolje razumiju:
1.       Podrška mladima sa invaliditetom nakon završenog obrazovanja – ostati u Banjaluci ili se vratiti u svoju zajednicu?
2.       Kultura i mladi sa invaliditetom – mladi sa invaliditetom kao umjetnici i kao kulturna publika
3.       Sport i mladi sa invaliditetom

Druga radionica je posvećena temama koje su mladi sami izabrali, a to su „Sport i Kultura”. Njihove uvodne riječi su bile veoma interesantne i donijele su neke nove dimenzije razumjevanja uloge sporta i kulture u životu osoba sa invaliditetom, a posebno mladih. U prezentaciji o sportu je dat akcenat na socijalnu ulogu sporta, paraolimpijske igre, razvoj novih oblika sporta koji postoje u svijetu, ali ne kod nas i pristupačnost postojećim sportovima za osobe sa invaliditetom. Uvodna riječ za oblast kuture se posebno vezala za pitanja bibliotekarstva, književnosti, muzeja i istorijskih mjesta. Slabu razvijenost ovih oblasti u Bosni i Hercegovini je uvodničarka dokumentovala i izvještajima o primjeni UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i Startegije za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom u FBiH i RS. Uvodničari mladi lideri su pokazali da su stekli zavidna znanja vezana za probleme koji su im bliski. Diskusiju u radu u grupi smo vodili tako što smo koristili SWOT analizu za uspostavljanja nedostataka i potencijala i na kraju konkretizovali mogućnosti koje nam se pružaju:

Preporuke
Strategije koje bi se mogle koristiti za poboljšanje situacije:

  • Akcije zastupanja potreba pristupačnosti pojedinih sportskih objekata,
  • Promocija sporta putem aktivnosti na ulici,
  • Širenje informacija o sportovima koji bi se mogli razviti,
  • Potenciranje gledanja sportskih takmičenja podržavajući članove sa prevozom.

Strategije koje bi se mogle koristiti za poboljšanje situacije u oblasti kulture:

  • Povezati se sa drugim udruženjima umjetnika i organizovati zajedničke aktivnosti,
  • Organizovati za članove prevoz i pozivati ih da se uključe u društvena događanja,
  • Doregistrovati organizacije da imaju jasno definisanu kulturu kao oblast djelovanja da bi lakše pristupili sredstvima koja se daju za kulturu,
  • Tražiti od nadležnih da se istorijska i turistička mjesta jasno obilježe u djelovima koji su pristupačni za osobe sa invaliditetom kako bi ih ohrabrili da posjećuju ova mjesta,
  • Ojačati odnos sa Omladinskim savjetom koji  bi mogao biti saveznik u realizaciji ovih i sličnih ciljeva.

Sastanci sa organizacijama osoba sa invaliditetom

Prvi sastanak smo organizovali sa organizacijama koje se bave pružanjem socijalnih usluga za osobe  sa invaliditetom u gradu Banjaluka. Obzirom da se radi o organizacijama koje su partneri sa JU “Centar za socijalni rad“ sastanak smo održali u njihovom prostoru i pozvali i predstavnike lokalnih vlasti, Ministarstva zdrvalja i socijalne zaštite RS i pravnog konsultanta i konsultantske kuće za poreske savjete.
Tema sastanka je bila organizacija usluga za osobe sa invaliditetom. Uvodne riječi su dali pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu koji je objasnio koje se mogućnosti nevladinom sektoru pružaju posredstvom mješovitog sistema socijalne zaštite i usluge kako je definisano novim Zakonom o socijalnoj zaštiti. Ovo je Zakon kojim su za personalnu asistenciju i dnevne boravke za osobe sa invaliditetom stvorena zakonska mogućnost da se realizuju putem udruženja građana. Socijalne usluge nisu profitabilne i veoma je malo ljudi koji su spremni pružati te usluge. Do sada su za te usluge interesovanje pokazala jedino udruženja građana koja okupljaju korisnike usluga. Jedna od prepreka u proširenju obima usluga su male cijene usluge, porez koji povećava cijenu za 17%, skromna sredstva u lokalnim budžetima koja se mogu usmjeriti za socijalne usluge. Na ovom sastanku smo se dogovorili da organizujemo sajam socijalnih usluga kojim ćemo javnosti pokazati naše potrebe i važnost socijalnih usluga za samostalan život. Drugi zaključak je bio da pokrenemo kampanju na nivou BiH za ukidanje poreza na dodatnu vrijednost za socijalne usluge i ortopedska pomagala.

Drugi sastanak smo organizovali sa Udruženjem distrofičara u Tesliću koje je zainteresovano za razvoj personalne asistencije u njihovom gradu i željeli su da dobiju neposredno informacije o organizovanju usluga i iskustva korisnika. Na sastanku su kooridnator za servis personalne asistencije i dvije korisnice prezentovale principe rada servisa, odgovornost korisnika za upravljanje uslugom, kako koristiti asistenta itd.

Treći sastanak smo održali sa udruženjima distrofičara iz Bijeljine, Doboja i Teslića. Na sastanku smo diskutovali o personalnoj asistenciji, pristupačnom prevozu i drugim aktivnostima neophodnim za samostalan život. U ovim organizacijama se nije poklanjala dovoljna pažnja preduslovima samostalnog života.  Zbog toga su osnovne organizacije zaključile da je neophodno da što više se uključe u servis personalne asistencije i da u narednoj godini rade na projektima u njihovim lokalnim zajednicama.

 

Kampanje

Kampanja za izmjenu Zakona o porezu na dodatnu vrijednost (PDV)

S obzirom na to što Centri za samostalan život trebaju zastupati pravo na realizaciju preduslova za samostalan život i pružati direktno socijalne i zdravstvene usluge smatramo da je važan dio našeg djelovanja uticaj na stvaranje klime koja pogoduje razvoju usluga u zajednici. S obzirom da smo se i sami našli u problemu oko pitanja poreza za pružanje usluga personalne asistencije uvidjeli smo da bi trebalo uticati da se Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (PDV) mijenja. Prema sadašnjem Zakanu ovog poreza su oslobođene samo državne institucije. Novi zakoni u BiH su omogućili da usluge pruža nevladin i privatni sektor ali u tom slučaju se plaća porez na dodatnu vrijednost. Proces tranzicije sistema socijalne zaštite ne prate promjene u drugim zakonima. Suočeni sa problemom smo prvo organizovali sastanak sa drugim organiazcijama osoba sa invaliditetom, pozvali smo zvaničnike i diskutovali o problemu. Drugi problem koji ima uticaj na realizaciju samostanog života su ortopedska pomagala koja se oporezuju u našoj zemlji pa se malo novca koliko se izdvaja za pomagala zapravo još umanjuje za iznos poreza. Na osnovu zaključaka koje smo na sastanku donijeli u saradnji sa konsultantskom agencijom pripremili smo prijedlog za izmjene i dopune Zakona o PDV-u i poslali ga svim partnerskim organizacijama i organizacijama u Federaciji BiH sa ciljem pokretanja kampanje na nivou BiH. Zamolili smo svih 38 organizacija da zahtjev stave na svoj memorandum i upute Vijeću ministara BiH.

Sajam socijalnih usluga
Sajam socijalnih usluga je bio logičan nastavak prethodne kampanje. Na Sajmu je učestvovalo 22 organizacije koje su predstavili uluge koje se realizujuju putem dnevnih centara, personalne asistencije, volonterizam srednjoškolaca, usluge za žene žrtve nasilja i stara lica.

Treći filmski festival o osobama sa invaliditetom
U septembru smo održali Treći filmski festival o osobama sa invaliditetom, koji je revijalnog karaktera, i iz godine u godinu polako postaje prepoznatljiv kulturni događaj, kako u zemlji, tako i u regionu, sa konstantnim porastom broja učesnika i samog kvaliteta sadržaja. Prateća aktivnost ovogodišnjeg Festivala je bila izložba slika umjetnika sa i bez invaliditeta članova Organizacije amputiraca „UDAS“.
Na Festivalu je prikazano 12 filmova čija se tematika odnosi na svakodnevni život i probleme sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom. Cilj festivala je da se prikaže svakodnevnica osoba sa invaliditetom i skrene pažnja javnosti na njihov društveni položaj.

Prikazani filmovi su motivacionog i afirmativnog karaktera, naročito za ljude bez invaliditeta, jer oni donose priče o ljudima koji su, i pored invaliditeta, odlučili živjeti punim plućima i raditi na poboljšanju statusa osoba sa invaliditetom. Treba istaći da filmovi nemaju namjeru izazvati sažaljenje kod gledalaca, bili oni sa invaliditetom ili ne, nego upravo suprotno - da se pokaže i dokaže kako je njihov život zapravo identičan kao i život svakog drugog čovjeka, te da oni imaju iste mogućnosti u smislu društvenog položaja kao i svi ostali.

Od velikog je značaja da kompletna društvena zajednica da sve od sebe da svim svojim članovima omogući život dostojan čovjeka. Ono na šta želimo uticati i kroz organizovanje Festivala i njegovih pratećih aktivnosti, jeste da se prava osoba sa invaliditetom u punom svom obimu počnu poštovati kroz primjenu Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala, kao i drugih pravnih akata koji se odnose na osobe sa invaliditetom, ali još uvijek nisu našli svoj put do primjene u realnim životnim situacijama.

Prezentacija ortopedskih pomagala

Početkom novembra smo organizovali prezentaciju ortopedskih pomagala, koju je vodio predstavnik Firme Meyra iz Hrvatske. Cilj nam je bio pokazati koliko su pomagala funkcionalna i koliko je važno da se propiše funkcionalno pomagalo. Prezentaciju smo organizovali jer je stanje sa nabavkom pomagala u BiH izuzetno loše. Uglavnom se pomagala dodjeljuju u odnosu na dijagnozu pa se dodjeljuju pomagala koja nezadovoljavaju potrebe korisnika bilo da su skupa ili ne.

Zato smo prezentaciju održali u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „dr Miroslav Zotović„.  Prezentaciji su prisustvovali ljekari i terapeuti koji propisuju pomagala. Takođe su prisustvovali i predstavnici Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite i Fonda zdravstvenog osiguranja RS, kao i predstavnici organizacija osoba sa invaliditetom – korisnika ortopdeskih pomagala. Prezentacija je imala poseban kvalitet jer su pitanja postavljali i korisnici i oni koji propisuju tj. apliciraju pomagala da bi se uvidjelo da propisivanje pomagala treba i funkcionalnu procjenu a ne samo medicinsku procjenu.

Kulturno veče povodom 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom

Povodom međunarodnog dana osoba sa invaliditetom održali smo Kulturno veče na kome smo prikazivali filmove sa dosadašnjih filmskih festivala o osobama sa invalidtetom. Filmsko veče smo održali u centru grada u prostoru u kojem se organizuju slične aktivnosti za sve građane. Ovo je bila dobra prilika i za naše članove da povodom međunarodnog dana osoba sa invaliditetom izađu u javnost. Događaju je prisustvovalo pedesetak osoba s a invaliditetom, predstavnici medija i drugih organizacija koje se bave osobama sa invaliditetom. Organizacija večeri je bila od strane mladih lidera pa je to još jedan dodatni događaju u toku godine koji su iskoristili za sticanje praktičnih isustava u radu.

Kursevi računara i jezika
Kursevi jezika

Tokom godine smo održali dva kursa engelskog jezika i započeli sa trećim kursem engleskog i prvim kursom njemačkog jezika.

Prvi i drugi kurs engleskog jezika organizovali smo za napredne učenike i bazirali smo ga na sticanju znanja terminologije potreben u pokretu osoba sa invaliditetom i ponavljanje gramatike. Predavač engleskog jezika je profesorica Sanja Malić koja je i sudski tumač i prevodioc, a i dugogodišnji je član pokreta osoba sa invaliditetom i dobro poznaje problematiku invalidnosti.

Ovaj način rada je pogodan za nas jer smo organizovali za vrijeme raspusa i ljetnih praznika tako da su polaznici imali manje drugih obaveza i posvetili su se kursu. Sa druge strane većina škola stranih jezika u Banjaluci nisu dostupne pa je to još dodatna prepreka za pohađanje kurseva. Treći razlog je mogućnost organizovanja prevoza za korisnike kolica jer ukoliko pojedinačno bi išli u druge škole jezika imali bi problem sa prevozom.

Od početka novembra je započeo kurs engleskog  za početnike koji se održava u prostoru Centra za pomoć studentima sa invaliditetom na Banjalučkom Univerzitetu, jer je većina polaznika smještena u studentski dom. Program rada je za polaznike prvog stepena tako da će kurs trajati četiri mjeseca.

Za njemački jezik se prijavilo četiri osobe ali kada je kurs trebao početi početkom novembra troje je odustalo. Profesorica njemačkog je žena sa invaliditetom koja studira njemački jezik a i sam je živjela u Njemačkoj nekoliko godina. Časovi se redovno održavaju jednom sedmično u trajanju od tri školska časa. Do kraja godine smo prešli jednu četvrtinu kursa i nastavljamo u 2014. godini.

Kursevi računara

U toku godine su održana dva kursa računara jedan za naprednu grupu i jedan za početnu grupu. Predavači su profesori računara koji imaju ECDL licence za predavače i rade u srednjoj školi.
Za polaznike napredne grupe smo nabavili literaturu po kojoj se sprema ECDL ispit.
Drugi kurs smo organizovali za početnike, kurs je započeo sredinom septembra i traje do 15.01.2013. godine.

Pravna pomoć

Pravnu pomoć smo prvo angažovali za kampanju za izmjene Zakona o PDV-u. Angažovali smo agenciju za pravnu pomoć kako bi dobili što kvalitetnije prijedloge za izmjenu Zakona o PDV-u kojim bi se sve socijalne usluge pa i personalna asistencija oslobodile od plaćanja PDV-a, kao i aktivnosti koje sprovode organizacije osoba sa invaliditetom.

Za pružanje pravne pomoći osobama sa invaliditetom su bili zaduženi pravnici sa invaliditetom g-đica Biljana Vukadinović, g-din Drago Vučenović, kao i g-đa Milena Kobas predsjednica Udruženja za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“.

Vršnjačka podrška

Vršnjačka podrška je organizovana u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju  „dr Miroslav Zotović“. Jednom mjesečno su dvije osobe (muškarac i žena) posjećivali ovu ustanovu i razgovarali sa pacijentima koji su korisnici kolica. Cilj ovih radionica je upoznavanje korisnika kolica sa samostalnim životom, mogućnostima  postojećih socijalnih i zdravstvenih usluga, razmjena iskustava o svakodnevnim životnim aktivnostima. U toku godine je bilo dvanaest posjeta u kojima je učestvovalo 48 osoba.

Učesnici radionica najčešće postavljaju pitanja o ortopedskim pomagalima. Iskazuju nesigurnost u svojim željama i ciljevima pa smo sa nekima ostvarili kontakte i po njihovom povratku kući. Kontinuiran rad na ovaj način bi mogao dati dugoročno pozitivne rezultate jer znanja i iskustva koja stiču na radionicama osobe koje imaju potrebu za samostalnim životom mogu preneti u svoju sredinu. Dogovoreno je da program stalno bude tako da korisnici koji ponovo dođu imaće nove susrete sa voditeljima radionica vršnjačke podrške.

Podrška neposredno jedan na jedan je pružena u više slučajeva.

Za narednu godinu planiramo obuku za pružanje vršnjačke podrške u koju ćemo uključiti i mlade sa invaliditetom.

 



Arhivu projekta pogledajte Ovdje

Copyright©"Humanitarna organizacija "Partner"Banja Luka