Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

__________/ Izjave korisnika

 

SVI SMO MI PARTNER

Nikada nisam srela osobu sa invaliditetom prije nego što sam se razbolila. Sa dvadeset dve godine sam saznala da sam bolesna i da ću završiti u kolicima za 10 ili dvadeset godina. Nisam se mogla predati nastavila sam da živim. Završila sam fakultet, zaposlila se, udala i rodila kćerku. U međuvremenu sam fizički oslabila i nisam mogla više da se bavim svojim poslom a preda mnom je bio život.

Počela sam se baviti drugim poslom i zajedno sa dvije kolegice osnovala organizaciju koja ima za cilj pružati pomoć osobama koje su sa invaliditetom, a treba im pomoć drugog lica. Pridružili su nam se i drugi prijatelji i 2001. godine smo započeli sa HO „Partner“. Naša vizija izgradnje cross disability organizacije koјa će pružati usluge se korak po korak razvijala. Nakon deset godina na mjestu direktora organizacije doživjela sam da imamo razvijene usluge personalne asistencije u tri grada u BiH. Tu se radi samo o nekoliko sati dnevno ali je to velika pomoć nama da možemo biti samostalni i živijeti bar dijelom na način na koji mi želimo. Osim toga u Banjaluci postoji i prevoz za korisnike kolica – još uvijek nedovoljno ali postoji. Ono što je najveće blago naše organizacije je da postoji grupa mladih ljudi koji žele nastaviti sa razvojem uslova za samostalan život i njihovo poboljšanje. Ti mladi ljudi su bili djeca sa kojima smo na početku započeli programe socijalizacije kroz izlete, odlaske u kino, pozorište i na ljetovanje. Deset godina kasnije kada su završili srednju školu i studiraju postali su lideri u organizaciji.

HO „Partner“ je razvila personalnu asistenciju u Bosni i Hercegovini i želimo da je širimo i u druge gradove. Za to nam je neophodno mnogo snage da promjenimo stavove donosioca odluka u opštinama u kojima radimo, socijalnih službi i samih korisnika. Mnoga lica sa invaliditetom nisu nikada ni probala biti samostalna zato moramo mnogo raditi na njihovom osnaživanju. Da bi mobilizovali što veći broj LSI posjećujemo jednom mjesečno obliižnju bolnicu u kojoj organizujemo sastanke sa korisnicima i razgovaramo kako bi oni se ohrabrili u nastojanjima za samostalnošću. Taj program radimo već dvije godine i prošlo je preko sedamdeset osoba kroz njega. Kasnije smo im pomagali u njihovim nastojanjima da se školuju, uključivali ih u radionice, edukacije. Neki od njih su upisali i fakultet i sada su već pri kraju studija.

Učinili smo vidljivim lica sa invaliditetom i želimo nastaviti rad na tome.

Ja sam danas član Upravnog odbora Organizacije i volonter koji i dalje živi za ciljeve Organizacije jer sam i sama korisnik i svakim danom sve više ovisna o pomoći drugih lica. Na mjestu direktora nakon deset godina me je zamjenila djevojka sa invaliditetom koja je sa nama započela svoj volonterski rad i danas tu pronašla mjesto gdje je zaposlena i ostvaruje ciljeve samostalnog života uz našu podršku. Ja sada radim za Vladu na uvođenju usluga u zajednicu, stvaranju zakonske regulative, istraživanjima i praćenjima stanja ljudskih prava osoba sa invaliditetom. Moje kolegice sa kojima sam započela rad su napredovale u struci i pozitivan odjek rada Organizacije je doprinijeo i njihovom uspjehu. Svi mi smo Partner i želimo nastaviti sa radom i omogućiti samostalan život svima u Bosni i Hercegovini.

Mr Olivera Mastikosa

 

VOLONTERIZAM DOPRINOSI NA Š EM SAZRIJEVANJU I USPJEHU

Nakon završene srednje škole i povratka u Banjaluku, nisam bila upoznata sa radom i funkcionisanjem organizacija osoba sa invaliditetom, tako da nisam ni imala neka velika oč ekivanja. Samo sam znala da moram nešto da radim kako ne bih bila zatvorena kod kuće.

Godine 2001. sam upisala fakultet, a iste godine je osnovana i Humanitarna organizacija „Partner“ u koju sam se uključila. S obzirom da nisam imala nikakvo znanje kako funkcioniše organizacija volontiranjem sam stekla osnovno iskustvo vezano za administrativne poslove kao što je pisanje dopisa, vođenje protokola, uspostavljanje kontakata sa drugim korisnicima, a zatim i drugim organizacijama i institucijama.

Nedugo poslije toga formiran je Omladinski sektor HO „Partner“ i ja sam imenovana za koordinatora tog sektora. Zadatak mi je bio da pišem projekte vezane za omladinu sa invaliditetom, organizujem volontere i sl.

Od 2005.do 2012. godine sam bila službenica za odnose s javnošću. Bila sam zadužena za kreiranje imidža organizacije putem web sajta, biltena, drugih štampanih izdanja (brošure, letci), a možda i najdraži dio posla mi je bio saradnja sa medijima (organizovanje preskonferencija, gostovanja na radiju i televizijama, pripremamaterijala i izjavaza novine), jer sam i sama u međuvremenu postala novinar.

Desetogodišnje iskustvo kroz različite faze sazrijevanja i sticanja iskustva, je dovelo do toga da sam 2012. imenovana za izvršnog direktora Organizacije.

Pored toga što ta pozicija predstavlja veliku čast za mene, ona sa sobom nosi i veliku odgovornost. Humanitarna organizacija „Partner“ je zahvaljujući svom radu postala prepoznatljiva ne samo u našem gradu već i u cijeloj BiH, a od 2010. imamo i Status organizacije od interesa za Grad Banjaluku iz oblasti socijalne zaštite. Sve ovo obavezuje i mene i ljude koji zajedno samnom rade u HO „Partner“, da predano i odgovorno radimo na ostvarivanju onih ciljeva zbog kojih smo i osnovani.

Zahvaljujući Humanitarnoj organizaciji „Partner“, i kao angažovana osoba u Organizaciji, a i kao korisnik njenih usluga, postala samostalna osoba, u smislu samostalnog donošenja odluka o svom životu.

Nadam se da moja priča može poslužiti za primjer mladim ljudima koji imaju neku vrstu invaliditeta, da se izbore za svoje mjesto u društvu. HO „Partner“ je svakako tu da ih podrži na njihovom putu.

Vanja Čolić

 

„PROMOCIJA I REALIZACIJA PREDUSLOVA ZA SAMOSTALAN ŽIVOT OSOBA SA INVALIDITETOM“

 

Personalna asistencija kao posao zahtjeva od mene pomoć osobi sa invaliditetom, za obavljanje aktivnosti koje moji korisnici ne mogu sami obavljati. Posao personalne asistencije me ispunjava, uči me kako da zadovoljim svoje sposobnosti u radu, a da ne povrijedim sebe i korisnika. Personalna asistencija pruža mi niz treninga i radionica gdje stječem nova znanja, kako što kvalitetnije pružiti uslugu korisniku i upoznati se sa pomagalima koje korisnik koristi. Kroz posao personalne asistencije razvijamo humani odnos prema korisniku, savjesno izvršavanje usluga, te čuvanje profesionalne tajne.“


– DijanaKondić, zaposlena personalnaasistentica u KozarskojDubici

 

„Učestvovanje uprojektu, zamene je značio otvaranje novih mogućnosti u postizanju većeg stepena samostalnosti u životu, preuzimanje odgovornosti za donešene odluke i njihovu realizaciju. Personalna asistencija dala mi je mogućnost da sama, kvalitetno organizujem svoje vrijeme i aktivnosti. Zahvaljujući činjenici da imam personalnog asistenta ne moram više da svoje obaveze i potrebe organizujem kada drugi imaju vremena da mi pomognu. Sada kada sama organizujem svoje vrijeme i aktivnosti ostaje mi više vremena za slobodne aktivnosti koje mogu da praktikujem zahvaljujući personalnoj asistenciji jer sam puno mobilnija u prostoru i vremenu. Sada se više krećem u svom okruženju nisam toliko statična kao do sada, mogu da se više posvetim druženju i socijalnim kontaktima što mi puno znači za sticanje novih iskustava i vještina. Zahvaljujući svemu navedenom, na jedan potpuno drugačiji način sagledala sam svoj život, obaveze, želje i potrebe, stvorila sam ravnotežu između obaveza potreba želja, što je dalo izvanredan rezultat sada sam kao osoba sigurnija, otvorenija i odlučnija u životu.“


– Biljana Vukadinović, korisnica personalne asistencije iz Kozarske Dubice

 

„U projektu „Promocija i realizacija preduslova za samostalan život“ učestvovala sam kao trener-edukator za korisnike personalne asistencije. Sami treninzi su organizovani na način koji je omogućio najveće prisustvo korisnika i optimalne uslove za rad trenera. Veoma mi je drago što je vođeno računa o svim aspektima pristupačnosti objekata u kojima se trening održavao. Atmosfera na treninzima je uvijek bila dobra, što je dijelom uslovljeno činjenicom da su se korisnici dobro osjećali jer su imali obazbijeđenu svu podršku (prevoz, pristupačnost prostora i sl.) i vjerujem da su stekli utisak da neki zaista misli o njihovim potrebama. Smatram da su ovi treninzi bili uspješni i korisnicima vrlo značajni, s obzirom da su im pružili relevantne informacije i dali priliku da oni iznesu svoje dileme i iskustava.“

– Tanja Mandić Đokić, trenerica/edukatorica korisnika/ca personalne asistencije


"Oduševljena sam projektom „Promocija i realizacija preduslova za samostalan život osoba sa invaliditetom“. Sa personalnom asistenticom sam vidjela da mogu i ja živjeti jednim solidnim životom kakav žive i ljudi u mom okruženju."


– DejanaVujnović, korisnica personalne asistencije iz Prijedora

 

„Kao koordinator servisa za personalnu asistenciju u HO Partner sam se u toku realizacije projekta osjećao sretnim jer sam imao priliku da se sa korisnicima sretnem više puta i da radim na podizanju njihove svjesti. Pružanje personalne asistencije je interaktivna usluga korisnik-asistent- organizacija koja pruža usluge i veoma je važan češći kontakt sa korisnicima i asistentima. Asistentima je lako doći na zakazanu radionicu je rmogu koristiti javni prevoz, a korisnicima je teško jer moraju imati odgovarajući prevoz pa smo odlazili u njihova mjesta da im olakšamo pristup. Vršnjačka podrška je dodatno poboljšala kvalitet rada sa korisnicima usluga“


-ŽeljkoMastikosa, vršnjački edukator na projektu

 

„Osjećao sam se dostojan ljudskom biću jer nisam prepušten na brigu samo porodici već sam imao i podršku društva.“


- Nebojša Šobot, korisnik personalne asistencije iz Prijedora

 

Želim da izrazim zadovoljstvo što sam imala priliku da učestvujem u jednom od kvalitetnih projekata koji su imali uticaja na sistem socijalne podrške. S obzirom da radim najsloženije poslove u struci (viša stručna saradnica za podršku licima sa invaliditetom) bila sam angažovana kao edukator.

Projekat je bio višestruko koristan. Prije svega pokazao je koliko stručni radnici imaju malo specifičnih znanja o licima sa invaliditetom i mišljenja sam da je ovaj projekat početak edukacije o licima sa invaliditetom. Stručni radnici su imali priliku da dobiju osnovne informacije ali sada treba projekat razvijati po specifičnim kategorijama.

Tatjana Gajić,

viša stručna saradnica za podršku licima sa invaliditetom u

Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS

 

Kao ucesnici projekta "Procjena i zadovoljavanje potreba osoba sa invaliditetom i njihovih porodica" (predstavnici Centra za socijalni rad) možemo reći da su radionice na kojima smo učestvovali (tri socijalna radnika) pružile nam edukaciju o radu sa osobama sa invaliditetom, čime smo ojačani za naš posao.

Sada možemo bolje i više pružiti osobama sa invaliditetom, čime će usluge koje pružamo tim osobama i njihovim porodicama biti kvalitetnije.

Zahvaljujemo na saradnji i nadamo se i budućem zajedničkom radu.

Centar za socijalni rad Kozarska Dubica

 

Kao učesnici na edukacijama koje su rađene u sklopu projekta „Procjena i zadovoljenje potreba osoba sa invaliditetom i njihovih porodica“ smatramo da je seminar opravdao svoj cilj jer su na seminaru učestvovali predstavnici centara za socijlni rad kao i predstavnici organizacijia koji se bave problematiko mosoba sa invaliditetom.

Edukacija će doprinjeti poboljšanju statusa osoba sa invaliditetom i njihovih porodica.

Mišljenja smo da je potrebno organizovari još sličnih seminara ali u oblasti zdravstvene zaštite kako bi se društvo bolje upoznalo sa problemima sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom.

Slavica Parežanin, izvršni direktor

Udruženje distrofičara Teslić

 

Budući da sam u projektu „Procjena i zadovoljenje potreba osoba sa invaliditetom i njihovih porodica“ učestvovao kao asistent, mišljenja sam da je projekat realizovan kvalitetno i uspešno.

Posebno mi je drago što je na radionicama za socijalne radnike bio uključen priličan broj mladih socijalnih radnika, koji su se kroz radionice upoznali sa temom invaliditeta i samostalnog života. Takođe mi je drago što je vozni park HO „Partner“ obnovljen tokom projekta.

Bojan Đokić,

asistent na projektu

 

Copyright©"Humanitarna organizacija "Partner"Banja Luka